Šumadijski astal

Postoji ''švedski sto''. On je namenjen onima koji nisu gladni. Ima od svega po malo i nikad u dovoljnim količinama. Ono, navale i oni kad je hrana džabaluka ali to rade kao da im nije do toga. Zato je to kurvinska stvar. Zbog čega ''švedski sto'' teško funkcioniše u Srbiji?
Prvo, jer je to za razliku od njihove kurvinske rabote kod nas to domaćinska stvar. A, drugo, zato što ljudi kod nas hoće: kad jedu, da se najedu i prejedu. Nismo 'tice, ljudi smo i ako Srbi smo.
''Švedski sto'' je za Šveđane. Za nas je ''šumadijski astal'': sve redno i kako trebuje da ti se prinosi dok ti sediš. "Švedski sto" je da se vidi, "srpski" da se jede. "Švedski sto" je da se ispuni forma, "srpski" da se dočekaju gosti. "Švedski astal" je, da rekemo, dobar samo ako se na njemu snimaju dobri stari švedski pornići sa Šveđankama na pumpama, internatima, pa, eto, i na stolovima. Šveđani su hladni ljudi, pa su eto Šveđanke bivale prikraćene što se, opet da rečemo, njima ne bi desilo da su posluživane sa "šumadijskog" a ne sa "švedskog" stola (ili na stolu, da, reknemo, ponovo).
Na našem stolu se pije, na nji'ovom: ič. Na našem stolu se razgovara, sa njinom: jok!!! Naš astal ima čelo i začelje, po kojima se meri kakav je koji čovek i kakav mu je ugled, nji'ov je obično okrug'o (pa na ćoše) i ne sedaju za njim da ne bi morali da se dodiruju laktovima sa komšijama, jer preziru ljude uopšte a komšije pogotovu. Ni mi ne stojimo baš najbolje sa komšijama ali se makar mrzimo ljudski i sa žarom, i makar (jopet) sedamo za istim stolom na daćama.
''Švedski sto'' nekako treba da osvajaš. ''Šumadijski'' da braniš. Kad se negde ''pojavi'' ''švedski sto'' svi se sjate prema njemu, opkoljavaju ga, nagrću iz ovala, pa se opet vraćaju dok ga ne opustoše: ko Huni. ''Šumadijski astal'' se brani iz busije, zasedneš, zauzmeš položaj i ne povlačiš se dok te ne iznesu sa fronta, onako: po srpski, kao na Ceru. Za našim stolom ti vodiš odbrambenu bitku, za njihovim: osvajački rat. Po tome se kao narodi i kulture razlikujemo. Kad si kod ''švedskog stola'' uvek ti se čini da ćeš ostati gladan. Kod ''šumadijskog'' se pitaš: hoćeš li izdržati?! Za ''švedski sto'' u Srbiji moraš imati dobre laktove i snage kao da se guraš u autobusu na relaciji Beograd-Lazarevac. Za ''šumadijski astal'' moraš biti izdržljiv i druželjubiv.
Jebeš sto za koji ne možeš da sedneš. Jebeš ručak za koji moraš da se laktaš. Jebeš jelo ako nisi željan nečega, ako ti nisu "gladne oči", ako si sit svega. Jebeš ručak gde otimaš, gde te ne nude i trpaju ti najveće parčiće u tanjir, gde ti ne guraju viljušku u usta i gde ne nazdravljaju te ukrštaju sa tobom između dva zalogaja. ''Švedski sto'' mu dođe kao neko samo-posluženje ali u komunističkom maniru: uzmi koliko ti treba (a radi koliko možeš). 'De to ide kod Srba, mislim, taj komunizam. Mi volimo da trošimo više nego što imamo i da jedemo više nego nam je potrebno. Ne možeš sam uzimati hranu, kako rekoh, mora neko da ti je prinosi i da te nutka. Najzad, mora neko i piće da ti sipa, da nazdravlja sa tobom, da ukršta čaše.
''Švedski sto'' radi po principu: to vam je što vam je i koliko vam je, te od koga je i previše vam je. Ne može to u Srbiji. Kod nas svega može da fali ali hrane za goste: ne! Ako smo Srbi i domaćini iako smo Srbi. Ako smo Šveđani onda nećemo ni imati goste pa je svejedno kakav nam je astal.
''Švedski sto'' je za site ljude - zato on nije za Srbe koji su gladni čak i onda kad su siti.
Volim švedske porniće ama "švedski astal": jok more!!!


