Kosovo - Veciti rat

Kosovo i Metohija, bombardovanje Srbije 1999,, srpsko-albanski odnosi, sećanja

Kosovo - Večiti rat

Igor Mandić U zadnji čas - Autobiografski reality showIgor Mandić (Šibenik, 20. novembar 1939 — Zagreb, 13. mart 2022) bio je hrvatski književnik, esejista, feljtonista, polemičar, kao i književni i muzički kritičar.NAJOŠTRIJI HRVATSKI PUBLICISTA U BRITKOJ AUTOBIOGRAFSKOJ KNJIZI NIJE ŠTEDEO NI SEBEU zadnji čas je svojevrsni nastavak hvaljene i nagrađivane knjige Sebi pod kožu. Mandić ponovo spretno prepliće aktuelne događaje sa sećanjem na davna vremena: odrastanje u Šibeniku i Splitu, razdoblje studiranja u Zagrebu, novinarske i književne početke, velike polemike sa uglednim protivnicima iz kulturne i političke sfere. Nema milosti prema protivnicima, ali ni prema sebi samome; ironičan je i na račun svoje mladalačke pregrejanosti, bahatosti, preterivanja; neretko se ruga samom sebi, a donosi i tuđe tekstove koji ga ironiziraju, ne koristeći se pozicijom „naknadne pameti“ kako bi sebe predstavio pametnijim i lepšim. Svojim kritičkim skalpelom Mandić prodire „do srži“ otkrivajući i najintimnije sfere svoje osobnosti.Ovo je dramatično i lično svođenje računa koje se odvija pred očima publike kojoj je posvetio ne samo svoje autorsko delovanje već je pred njom hrabro rastvorio i ceo svoj život. Nastavak hvaljenog i nagrađivanog hita "Sebi po kožu". Igor Mandić ponovo spretno prepliće aktuelna zbivanja s prisećanjima na davna vremena: odrastanje u Dalmaciji, studiranje u Zagrebu, novinarske početke, velike polemike s uglednim protivnicima iz sveta kulture i politike. Neretko je sklon samoironiji, a donosi i tekstove u kojima ga neistomišljenici gledaju s neodobravanjem. Jednom rečju, ne koristi se "naknadnom pameću" kako bi sebe predstavio pametnijim i lepšim. Svojim kritičkim skalpelom Mandić prodire do same srži, otkrivajući i najintimnije detalje vlastitog života. Reč je o dramatičnom svođenju ličnih računa koje se odvija pred očima publike. A upravo je publici Mandić posvetio ceo stvaralački opus, da bi sada pred njom hrabro sklopio i rasklopio svoju biografiju.

U zadnji cas

Igor Mandić 
U zadnji čas - Autobiografski reality show
Igor Mandić (Šibenik, 20. novembar 1939 — Zagreb, 13. mart 2022) bio je hrvatski književnik, esejista, feljtonista, polemičar, kao i književni i muzički kritičar.
NAJOŠTRIJI HRVATSKI PUBLICISTA U BRITKOJ AUTOBIOGRAFSKOJ KNJIZI NIJE ŠTEDEO NI SEBE
U zadnji čas je svojevrsni nastavak hvaljene i nagrađivane knjige Sebi pod kožu. Mandić ponovo spretno prepliće aktuelne događaje sa sećanjem na davna vremena: odrastanje u Šibeniku i Splitu, razdoblje studiranja u Zagrebu, novinarske i književne početke, velike polemike sa uglednim protivnicima iz kulturne i političke sfere. Nema milosti prema protivnicima, ali ni prema sebi samome; ironičan je i na račun svoje mladalačke pregrejanosti, bahatosti, preterivanja; neretko se ruga samom sebi, a donosi i tuđe tekstove koji ga ironiziraju, ne koristeći se pozicijom „naknadne pameti“ kako bi sebe predstavio pametnijim i lepšim. Svojim kritičkim skalpelom Mandić prodire „do srži“ otkrivajući i najintimnije sfere svoje osobnosti.Ovo je dramatično i lično svođenje računa koje se odvija pred očima publike kojoj je posvetio ne samo svoje autorsko delovanje već je pred njom hrabro rastvorio i ceo svoj život. 
Nastavak hvaljenog i nagrađivanog hita "Sebi po kožu". Igor Mandić ponovo spretno prepliće aktuelna zbivanja s prisećanjima na davna vremena: odrastanje u Dalmaciji, studiranje u Zagrebu, novinarske početke, velike polemike s uglednim protivnicima iz sveta kulture i politike. Neretko je sklon samoironiji, a donosi i tekstove u kojima ga neistomišljenici gledaju s neodobravanjem. Jednom rečju, ne koristi se "naknadnom pameću" kako bi sebe predstavio pametnijim i lepšim. Svojim kritičkim skalpelom Mandić prodire do same srži, otkrivajući i najintimnije detalje vlastitog života. Reč je o dramatičnom svođenju ličnih računa koje se odvija pred očima publike. A upravo je publici Mandić posvetio ceo stvaralački opus, da bi sada pred njom hrabro sklopio i rasklopio svoju biografiju.


Igor Mandić U zadnji čas - Autobiografski reality show

U zadnji čas

Kazimjež BrandisVaršavske beležnice (1978 - 1984)Povez: tvrdi sa omotomIzdavač: BeogradGodina izdanja: 1988Obim: 334Format: 20 x 13*U ovoj knjizi Brandis istupa kao svedok i posmatrač poljskih kriznih godina, pokazujući da je kriza pogodila poljsku stvaralačku inteligenciju. Redom su postajali `nepodobni` najveći poljski pisci i mislioci, njihove se kjnige nisu mogle štampati u zemlji, njihovo se ime nije moglo pojaviti u štampi, mesta je bilo samo za mediokritete – i slikovito bi se moglo reći da su poljski pisci i stvaraoci protiv svoje volje bili zapali u stanje nestvarnosti, na koju dobrovoljno nisu hteli pristati*Kazimjež Brandis rođen je 1916. u Lodu. Završio je prava na Varšavskom univerzitetu. Za vreme studija bio je član Saveza nezavisne socijalističke omladine. Rat je proveo u Varšavi. Od 1946. do 1950. bio je u redakciji čuvenog nedeljnika "Kovačnica", a pedesetih godina sarađivao je sa "Novom Kulturom". U periodu od 1977. do 1981. Brandis je bio član nelegalnog književnog časopisa "Zapis", zbog čega mu je bilo zabranjeno da bilo šta objavljuje u Poljskoj. U to vreme svoja dela je objavljivao u samizdatu "Nova" i u književnom institutu u Parizu. 1981. godine otputovao je u SAD. Predavao je Poljsku književnost na Kolumbija univerzitetu u Njujorku. Posle dve godine vratio se u Evropu i nastanio u Parizu, gde i sada živi. Brandis je autor romana, pripovedaka, eseja, drama i filmskih novela. Laureat je značajnijih poljskih i stranih nagrada. Njegove knjige prevedene su na sve svetske jezike. Najznačajnija Brandisova dela su: Majka Kruljevih (1957), Pisma Gospođi Z. (1958), Romantičnost (priče, 1960), Odbrana Granade i druge priče (1966), Džoker (1966), Trg (1968), Kako biti voljena (1970), Mala knjiga (1970), Poštanske varijacije (1972), Nestvarnost (1980), Varšavske beleške (1981), Rondo (1982), Meseci (1988) - za ovo delo dobio je nagradu "Ignacio Silone", Umetnost konverzacije (1990) i Zapamćeno (1995), Karakteri i spisi. Prema romanu Samson Andzej Vajda snimio je film 1961; a a roman Majka Kruljevih ekranizovao je Janus Zaorski 1987. godine.

Varsavske beleznice (1978 - 1984)

Kazimjež Brandis
Varšavske beležnice (1978 - 1984)
Povez: tvrdi sa omotom
Izdavač: Beograd
Godina izdanja: 1988
Obim: 334
Format: 20 x 13
*
U ovoj knjizi Brandis istupa kao svedok i posmatrač poljskih kriznih godina, pokazujući da je kriza pogodila poljsku stvaralačku inteligenciju. Redom su postajali `nepodobni` najveći poljski pisci i mislioci, njihove se kjnige nisu mogle štampati u zemlji, njihovo se ime nije moglo pojaviti u štampi, mesta je bilo samo za mediokritete – i slikovito bi se moglo reći da su poljski pisci i stvaraoci protiv svoje volje bili zapali u stanje nestvarnosti, na koju dobrovoljno nisu hteli pristati
*
Kazimjež Brandis rođen je 1916. u Lodu. Završio je prava na Varšavskom univerzitetu. Za vreme studija bio je član Saveza nezavisne socijalističke omladine. Rat je proveo u Varšavi. Od 1946. do 1950. bio je u redakciji čuvenog nedeljnika "Kovačnica", a pedesetih godina sarađivao je sa "Novom Kulturom". U periodu od 1977. do 1981. Brandis je bio član nelegalnog književnog časopisa "Zapis", zbog čega mu je bilo zabranjeno da bilo šta objavljuje u Poljskoj. U to vreme svoja dela je objavljivao u samizdatu "Nova" i u književnom institutu u Parizu. 1981. godine otputovao je u SAD. Predavao je Poljsku književnost na Kolumbija univerzitetu u Njujorku. Posle dve godine vratio se u Evropu i nastanio u Parizu, gde i sada živi. Brandis je autor romana, pripovedaka, eseja, drama i filmskih novela. Laureat je značajnijih poljskih i stranih nagrada. Njegove knjige prevedene su na sve svetske jezike. Najznačajnija Brandisova dela su: Majka Kruljevih (1957), Pisma Gospođi Z. (1958), Romantičnost (priče, 1960), Odbrana Granade i druge priče (1966), Džoker (1966), Trg (1968), Kako biti voljena (1970), Mala knjiga (1970), Poštanske varijacije (1972), Nestvarnost (1980), Varšavske beleške (1981), Rondo (1982), Meseci (1988) - za ovo delo dobio je nagradu "Ignacio Silone", Umetnost konverzacije (1990) i Zapamćeno (1995), Karakteri i spisi. Prema romanu Samson Andzej Vajda snimio je film 1961; a a roman Majka Kruljevih ekranizovao je Janus Zaorski 1987. godine.


Kazimjež Brandis
Varšavske beležnice (1978 - 1984)

Varšavske beležnice (1978 - 1984)

Igor Mandić Predsmrtni dnevnikIgor Mandić (Šibenik, 20. novembar 1939 — Zagreb, 13. mart 2022) bio je hrvatski književnik, esejista, feljtonista, polemičar, kao i književni i muzički kritičar.*Došlo neko takvo vrijeme, da se smrt „vrati u život“ – tako će, paradoksalnom morbidnosti, vjerojatno odgovoriti Igor Mandić na pitanje što ga je ponukalo na pisanje „Predsmrtnog dnevnika“. Ako se uzme u obzir da su promišljanja o velikim, ali prešutno zataškanim temama moderne civilizacije – tj. o starosti, samoubojstvu i smrti – danas ponajviše.Došlo neko takvo vrijeme, da se smrt „vrati u život“ – tako će, paradoksalnom morbidnosti, vjerojatno odgovoriti Igor Mandić na pitanje što ga je ponukalo na pisanje „Predsmrtnog dnevnika“. Ako se uzme u obzir da su promišljanja o velikim, ali prešutno zataškanim temama moderne civilizacije – tj. o starosti, samoubojstvu i smrti – danas ponajviše u domeni medicinskih znanosti ili da ih se razvlači po novinama u paušalnom dajdžestiranju, onda se naglašava jedinstvenost ovoga dnevnika sročenoga iz literarnoga konteksta. Propuštajući te velike teme kroz filtar osobne i obiteljske sudbine, Mandić je ovdje čitateljima izručio istovremeno opis svojih (netočno predviđenih) posljednjih dana i sukus ponajboljih ideja koje su o istim temama kroz povijest već sročili neki od najoštroumnijih filozofa, sociologa, antropologa… Dakako, na impuls pisanja u prvom je redu utjecalo osobno iskustvo starenja i možda previše naglašena patetična svijest – formulirana prema J. Améryju kao „nagnuće prema smrti“ – kako su njegova životna putanja i djelovanje dokrajčeni (I. M. rođen je 1939. g.).Srećom, nije pogodio, pa kako se taj slućeni kraj nije dogodio ni tijekom pisanja ni po zapisivanju (IV./2014. – VIII./2015.), umjesto loših vijesti dobili smo ovakav dnevnik, prvi i jedini takav u povijesti hrvatske (i šire) tekstualnosti. Nasuprot mogućoj sumnji kako je biološko klonuće prouzročilo i slabljenje pisma, ovdje se čita kako se iskazano „nagnuće prema smrti“ često samo od sebe pobija. Stoga ovdje zatječemo i onoga „staroga“ (tj. mlađega) Mandića, poznatog nam desetljećima po polemičkim knjigama (npr. „Nježno srce“; „Policajci duha“; „Sloboda lajanja“; „Za našu stvar“; „Hitna služba“; „Bijela vrana“ itd.). Dakle i u predsmrtnom ozračju – koje se priviđa autoru – njegov intelektualno-biološki nerv tome se opire. Možda hoće reći kako se smrti najbolje može napakostiti tako da joj, makar i u posljednji čas – opalimo pljusku.

Predsmrtni dnevnik

Igor Mandić
 Predsmrtni dnevnik
Igor Mandić (Šibenik, 20. novembar 1939 — Zagreb, 13. mart 2022) bio je hrvatski književnik, esejista, feljtonista, polemičar, kao i književni i muzički kritičar.
*
Došlo neko takvo vrijeme, da se smrt „vrati u život“ – tako će, paradoksalnom morbidnosti, vjerojatno odgovoriti Igor Mandić na pitanje što ga je ponukalo na pisanje „Predsmrtnog dnevnika“. Ako se uzme u obzir da su promišljanja o velikim, ali prešutno zataškanim temama moderne civilizacije – tj. o starosti, samoubojstvu i smrti – danas ponajviše.Došlo neko takvo vrijeme, da se smrt „vrati u život“ – tako će, paradoksalnom morbidnosti, vjerojatno odgovoriti Igor Mandić na pitanje što ga je ponukalo na pisanje „Predsmrtnog dnevnika“. Ako se uzme u obzir da su promišljanja o velikim, ali prešutno zataškanim temama moderne civilizacije – tj. o starosti, samoubojstvu i smrti – danas ponajviše u domeni medicinskih znanosti ili da ih se razvlači po novinama u paušalnom dajdžestiranju, onda se naglašava jedinstvenost ovoga dnevnika sročenoga iz literarnoga konteksta. Propuštajući te velike teme kroz filtar osobne i obiteljske sudbine, Mandić je ovdje čitateljima izručio istovremeno opis svojih (netočno predviđenih) posljednjih dana i sukus ponajboljih ideja koje su o istim temama kroz povijest već sročili neki od najoštroumnijih filozofa, sociologa, antropologa… Dakako, na impuls pisanja u prvom je redu utjecalo osobno iskustvo starenja i možda previše naglašena patetična svijest – formulirana prema J. Améryju kao „nagnuće prema smrti“ – kako su njegova životna putanja i djelovanje dokrajčeni (I. M. rođen je 1939. g.).
Srećom, nije pogodio, pa kako se taj slućeni kraj nije dogodio ni tijekom pisanja ni po zapisivanju (IV./2014. – VIII./2015.), umjesto loših vijesti dobili smo ovakav dnevnik, prvi i jedini takav u povijesti hrvatske (i šire) tekstualnosti. Nasuprot mogućoj sumnji kako je biološko klonuće prouzročilo i slabljenje pisma, ovdje se čita kako se iskazano „nagnuće prema smrti“ često samo od sebe pobija. Stoga ovdje zatječemo i onoga „staroga“ (tj. mlađega) Mandića, poznatog nam desetljećima po polemičkim knjigama (npr. „Nježno srce“; „Policajci duha“; „Sloboda lajanja“; „Za našu stvar“; „Hitna služba“; „Bijela vrana“ itd.). Dakle i u predsmrtnom ozračju – koje se priviđa autoru – njegov intelektualno-biološki nerv tome se opire. Možda hoće reći kako se smrti najbolje može napakostiti tako da joj, makar i u posljednji čas – opalimo pljusku.


Igor Mandić Predsmrtni dnevnik Igor Mandic polovna knjiga

Sclavi i BrindisiDylan Dog - Lift za pakaobroj 41Dylan DogVeseli ČetvrtakTiziano SclaviBruno BrindisiAngelo StanoAscensore per l’Inferno<h3> </h3><h3> </h3>

Dylan Dog - Lift za pakao

Sclavi i Brindisi
Dylan Dog - Lift za pakao
broj 41
Dylan Dog
Veseli Četvrtak
Tiziano Sclavi
Bruno Brindisi
Angelo Stano
Ascensore per l’Inferno






Sclavi i Brindisi
Dylan Dog - Lift za pakao
broj 41

Dragiša ŽivkovićPočeci srpske književne kritike (1817-1860)Dragiša Živković (1914–2002), istoričar književnosti.Studije jugoslovenske književnosti i srpskohrvatskog jezika završio je na Filozofskom fakultetu u Beogradu. Na istom fakultetu odbranio doktorsku disertaciju pod nazivom: Počeci srpske književne kritike (1817-1860) (1956). Na Filozofskom fakultetu u Sarajevu radi od 1957. na predmetima Teorija književnosti i Istorija jugoslovenskih književnosti. Bio je dekan Filozofskog fakulteta u Sarajevu 1959-1961. Godine 1962. prelazi na Filozofski fakultet u Novom Sadu. Istaknut je teoretičar književnosti. Bio je aktivan član Matice srpske i uredništva Letopisa Matice srpske za književnost i jezik.

Poceci srpske knjizevne kritike (1817-1860)

Dragiša Živković
Počeci srpske književne kritike (1817-1860)
Dragiša Živković (1914–2002), istoričar književnosti.
Studije jugoslovenske književnosti i srpskohrvatskog jezika završio je na Filozofskom fakultetu u Beogradu. Na istom fakultetu odbranio doktorsku disertaciju pod nazivom: Počeci srpske književne kritike (1817-1860) (1956). Na Filozofskom fakultetu u Sarajevu radi od 1957. na predmetima Teorija književnosti i Istorija jugoslovenskih književnosti. Bio je dekan Filozofskog fakulteta u Sarajevu 1959-1961. Godine 1962. prelazi na Filozofski fakultet u Novom Sadu. Istaknut je teoretičar književnosti. Bio je aktivan član Matice srpske i uredništva Letopisa Matice srpske za književnost i jezik.



Počeci srpske književne kritike (1817-1860) Dragiša Živković
Dragiša Živković (1914–2002), istoričar književnosti.

Počeci srpske književne kritike (1817-1860)

Antologija epskih narodnih pesamaNarodna knjiga - Politika - Beograd2005*Sveti Savo, Ženidba Dušanova, Ženidba kneza Lazara, Ženidba kralja Vukašina, Marko Kraljević i Ljutica Bogdan, Uroš i Mrnjavčevići, Banović Strahinja, Propast carstva srpskoga, Car Lazar i carica Milica, Musić Stevan, Kosovka devojka, Marko Kraljević ukida svadbarinu, Marko Kraljević i Musa Kesedžija, Marko Kraljević i Mina od Kostura, Marko pije uz ramazan vino, Oranje Marka Kraljevića, Smrt Kraljevića Marka, Smrt vojvode Kajice, Smrt vojvode Prijezde, Dioba Jakšića, Starina Novak i knez Bogosav, Stari Vujadin, Ivo Senković i aga od Ribnika, Smrt Senjanina Iva, Početak bune protiv dahija, Boj na Mišaru, Boj na Salašu, Boj na Čokešini, Rastanak Kara-Đorđija sa Srbijom

Antologija epskih narodnih pesama

Antologija epskih narodnih pesama
Narodna knjiga - Politika - Beograd
2005
*
Sveti Savo, Ženidba Dušanova, Ženidba kneza Lazara, Ženidba kralja Vukašina, Marko Kraljević i Ljutica Bogdan, Uroš i Mrnjavčevići, Banović Strahinja, Propast carstva srpskoga, Car Lazar i carica Milica, Musić Stevan, Kosovka devojka, Marko Kraljević ukida svadbarinu, Marko Kraljević i Musa Kesedžija, Marko Kraljević i Mina od Kostura, Marko pije uz ramazan vino, Oranje Marka Kraljevića, Smrt Kraljevića Marka, Smrt vojvode Kajice, Smrt vojvode Prijezde, Dioba Jakšića, Starina Novak i knez Bogosav, Stari Vujadin, Ivo Senković i aga od Ribnika, Smrt Senjanina Iva, Početak bune protiv dahija, Boj na Mišaru, Boj na Salašu, Boj na Čokešini, Rastanak Kara-Đorđija sa Srbijom


Antologija epskih narodnih pesama
Narodna knjiga - Politika - Beograd
2005

Rečnik rađen po rečniku J.N.Stevovića,džepno izdanjeStanje kao na slikama.IZDAVAČKA KNJIŽARNICA RAJKOVIĆA I ĆUKOVIĆA,BEOGRAD-TERAZIJE.ĆIRILIČNO-LATINIČKO IZDANJE.480 strana,bez godine izdanja.Dictionnaire serbe-francaisd'après le dictionnaire de J. N. Stévovitch

Srpsko-francuski recnik

Rečnik rađen po rečniku J.N.Stevovića,džepno izdanje
Stanje kao na slikama.
IZDAVAČKA KNJIŽARNICA RAJKOVIĆA I ĆUKOVIĆA,
BEOGRAD-TERAZIJE.
ĆIRILIČNO-LATINIČKO IZDANJE.
480 strana,bez godine izdanja.
Dictionnaire serbe-francais
d'après le dictionnaire de J. N. Stévovitch


Rečnik srpsko-francuski rađen po rečniku J.N.Stevovića,džepno izdanje

Kosovo - Večiti rat

Igor Đurić